Opel Manta je coupe automobil s pet sjedala koji je proizvodio Adam Opel AG, koji je u to vrijeme pripadao američkoj automobilskoj grupi General Motors (GM). Neke verzije su bile samo s četiri sjedala, kao na primjer Manta B GT/E. Prva Manta (Manta A) izašla je na tržište u rujnu 1970. godine. Automobil je bio coupe verzija Opel Ascone A, limuzine predstavljene dva mjeseca kasnije na istoj platformi. S ovim coupéom s vodeno hlađenim četverocilindričnim motorom smještenim naprijed i pogonom na stražnje kotače, Opel je konkurirao Fordu Capriju, koji se proizvodio od kraja 1968.godine.
Ford je 1964. godine započeo eru “pony auta” s Ford Mustangom u SAD-u: to su kupei ili kabrioleti bazirani na (po američkim standardima) kompaktnom i laganom vozilu srednje klase koje je bilo opremljeno s relativno snažnim motorom i stoga odgovarajućim performansama (osobito vrijednosti ubrzanja).
Kompaktni i privlačni Mustang bio je vrlo uspješan nakon predstavljanja u SAD-u u proljeće 1964. godine. Ford je taj uspjeh želio ponoviti u Europi te je razvio coupé na temelju britanskog Forda Cortine s imenom Capri, koji se također dobro prodavao od početka 1969. godine.

General Motors nije stajao prekriženih ruku pred uspjehom Mustanga i Caprija, pa je u jesen 1966.godine predstavljen Chevrolet Camaro, osmišljen kao odgovor na Ford Mustang, dok je Opelova Manta bila njihov odgovor na Capri.
Manta A se u početku nudila s tri različita CIH (cam-in-head) motora s bregastim vratilom u glavi: dvije 1,6-litrene varijante sa 68 KS (50 kW) i 80 KS (59 kW), kao i 1,9- litrenom verzijom preuzetom od Rekorda C, verzija sa 90 KS (66 kW). Godine 1972.
dodan je 1,2-litreni motor s bočnom bregastom osovinom iz Kadetta sa 60 KS (44 kW).
Dostupne su verzije Manta, Manta L i Manta SR.

U nazivu Opel Manta L, L je značilo luksuz. L oprema uključuje kromirane armature, pretinac za rukavice, svjetla u motornom prostoru i prtljažniku, okretne prozore za putnike na stražnjoj klupi, ukrasne prstene na kotačima, električni sat, pepeljare, upaljač za cigarete, kromirane ispušne cijevi i još mnogo toga.
Manta SR bila je reli verzija Mante L za sportski nastrojene kupce. Od ostalih verzija razlikuje se po tome što ima druge kotače sa širim naplatcima i niskoprofilne radijalne gume, mat crnu haubu i crne bočne trake (rally pruge). Instrumentacija uključuje okretomjer i dodatnu konzolu sa satom, ampermetrom i mjeračem tlaka ulja; SR suvozačev štitnik od sunca nema ogledalo za šminkanje. SR se nudio samo s motorima od 80 KS (59 kW) i 90 KS (66 kW), pri čemu je ovaj drugi imao kraći ukupni prijenosni omjer što je dovelo do poboljšanih vrijednosti ubrzanja i povećane sposobnosti za svladavanje uspona; automatski mjenjač nije bio ponuđen za opremu SR.

U ožujku 1974. Manta GT/E dopunila je seriju modela. Zahvaljujući elektronički kontroliranom ubrizgavanju (Bosch L-Jetronic), njegov 1,9-litreni motor razvijao je 77kW (105 KS), što je GT/E dalo najveću brzinu od 188 km/h (prema tvorničkim specifikacijama). U usporedbi s Mantom SR, GT/E ima šire crne bočne pruge, crne okvire prozora, posebne GT/E logotipe, prednji spojler i blago spuštenu karoseriju.
Budući se proizvodila samo jednu godina, prodano je samo 5252 GT/E jedinica – za 12.500 DM (današnjih 17.777 eura) – posljednji primjerci su sišli s proizvodne trake kao Manta Black Magic u crnoj boji i žuto-crvenim prugama na boku i prednjem
spojleru.

Kada je posljednja Manta B sišla s proizvodne trake u kolovozu 1988., njena tehnologija s krutom osovinom iz Kadetta B iz 1967. i CIH motorima koji su se proizvodili od 1965. bila je zastarjela, iako je u posljednjih nekoliko godina već bila opremljena s nekontroliranim katalizatorom i mjenjačem s 5 stupnjeva prijenosa.
Manta je bila uspjeh za Opel: ukupno je proizvedeno 1.056.436 u obje serije modela automobila.