Vespa je talijanska marka skutera proizvođača Piaggio. Ime na talijanskom znači osa.
Vespa je evoluirala od jednog modela motornog skutera proizvedenog 1946. od strane Piaggia, do cijele linije skutera i jedne od sedam tvrtki danas u vlasništvu Piaggia.

Od svog početka, Vespa skuteri poznati su po čeličnom okviru koje u jednoj strukturnoj cjelini kombinira nosač i poklopac motora (koji zatvara mehanizam motora i skriva prljavštinu ili masnoću), ravnu podnicu, te istaknuti prednji oklop.

Nakon Drugoga svjetskog rata, u svjetlu sporazuma o prekidu ratnih aktivnosti sa saveznicima, Italija je svoju zrakoplovnu industriju imala značajno ograničenu, kako po sposobnosti tako i kapacitetu.
Piaggio tvornica zrakoplova i motora je u tijeku Drugog svjetskog rata bila srušena. Talijansko osakaćeno gospodarstvo i katastrofalno stanje na cestama nisu odmah pogodovali ponovnom razvoju tržišta automobila. Enrico Piaggio, sin osnivača
Piaggia, Rinalda Piaggia, odlučio je napustiti područje aeronautike kako bi se pozabavio hitnom potrebom Italije za modernim i pristupačnim načinom prijevoza za mase.

Godine 1944. Piaggiovi inženjeri Renzo Spolti i Vittorio Casini dizajnirali su motocikl s karoserijom koja je u potpunosti zatvarala pogonski sklop i tvorila visoki štitnik sprijeda. Osim specifične karoserije, dizajn je uključivao i komande postavljene na upravljaču, prisilno zračno hlađenje motora, kotače malog promjera i visoki središnji dio. Službeno poznat kao MP5 (“Moto Piaggio br. 5”), prototip je dobio nadimak “Paperino” (“pače” ili “Donald Duck” na talijanskom). Piaggio je bio nezadovoljan sa MP5, posebno visokim središnjim dijelom. Unajmio je aeronautičkog inženjera Corradina D’Ascania, da redizajnira skuter. D’Ascanio, kojeg je Ferdinando Innocenti prethodno konzultirao o dizajnu i proizvodnji skutera, odmah je dao do znanja da mrzi motocikle, vjerujući da su glomazni, prljavi i nepouzdani.

D’Ascaniov prototip MP6 imao je motor postavljen uz stražnji kotač. Kotač je pokretan izravno iz mjenjača, eliminirajući pogonski lanac te ulje i prljavštinu povezane s njim. Prototip je imao jedinstven okvir s čeličnim vanjskim pločama koje učvršćuju cijelo vozilo. Ove promjene omogućile su da MP6 ima „prohodni“ dizajn umjesto visokog središnjeg dijela poput onog kod MP5 Paperina. Dizajn MP6 također je uključivao jednostrani prednji ovjes, izmjenjive prednje i stražnje kotače postavljene na osovine i rezervni kotač. Ostale značajke MP6 bile su slične onima na Paperinu, uključujući kontrole na upravljaču i zatvorenu karoseriju s visokim prednjim štitnikom.

Nakon što je prvi put ugledao MP6, Enrico Piaggio je uzviknuo: “Sembra una vespa!” (“Izgleda kao osa!”) Piaggio je efektno nazvao svoj novi skuter na licu mjesta. Vespa je latinski i talijanski za osa – potječe od oblika karoserije vozila: deblji stražnji dio
povezan je s prednjim dijelom uskim strukom, a upravljač je podsjećao na antene.

Dana 23. travnja 1946. godine u središnjem uredu za izume, modele i marke Ministarstva industrije i trgovine u Firenci, Piaggio e CSpA patentirao je “motocikl racionalne složenosti elemenata u kombinaciji s okvirom s blatobranima i kućištem
koje pokriva cijeli mehanički dio”.

Osnovni patentirani dizajn omogućio je postavljanje niza značajki na okvir koji će kasnije omogućiti brz razvoj novih modela. Originalna Vespa imala je stražnje sjedalo za suvozača ili opcijski pretinac za odlaganje stvari. Originalni prednji “štit” bio je ravan komad metala; kasnije se dodala dvostruka oplata kako bi se omogućilo dodatno skladištenje iza prednjeg štitnika, slično pretincu za rukavice u automobilu. Poklopac za gorivo nalazio se ispod (okretnog) sjedala, što je uštedilo troškove dodatnog
zaključavanja poklopca goriva.

Skuter je imao kruti stražnji ovjes i male kotače od 8 inča (200 mm) koji su omogućili kompaktan dizajn i puno mjesta za noge vozača. Zatvoreni, vodoravno postavljeni dvotaktni motor Vespe od 98 cm3 djelovao je izravno na stražnji pogonski kotač preko
mjenjača sa tri stupnja prijenosa. Promjena stupnjeva prijenosa vršila se okretnim rukohvatom preko sustava šipki. Raniji motor nije imao prisilno hlađenje zrakom, ali je ventilator ubrzo ugrađen na magnet/zamašnjak (u kojem se nalaze platine i pomoću
kojega se generira električna energija za dodatnu opremu i za iskru) kako bi se cilindar bolje hladio. Moderni Vespa motori se još uvijek hlade na ovaj način.

Prototip MP6 imao je velike rešetke na prednjem i stražnjem dijelu stražnjeg blatobrana koje su prekrivale motor. To je učinjeno kako bi se omogućilo strujanje zraka i time hlađenje motora, budući da prototip nije imao prisilno hlađenje ventilatorom. Ventilator za hlađenje sličan onom korištenom na prototipu MP5 “Paperino” uključen je u dizajn serijske Vespe, a rešetke su uklonjene s blatobrana.

Prvih 13 primjeraka pojavilo se u proljeće 1946. godine i pokazivalo njihovu aeronautičku povijest. Na prvim primjercima može se prepoznati tipična zrakoplovna tehnologija. Pozornost na aerodinamiku vidljiva je u cijelom dizajnu, posebice na repu.
To je također bilo jedno od prvih vozila koje je koristilo monokok konstrukciju (gdje je karoserija sastavni dio šasije).
Tvrtka je namjeravala proizvoditi novu Vespu u velikom broju, a njihovo dugogodišnje industrijsko iskustvo dovelo je do učinkovite proizvodne linije u Fordovom stilu. Skuter je predstavljen novinarima u Rimskom golf klubu, gdje su novinari čito bili zbunjeni čudnim, pastelnim bojama, izloženim predmetom koji je bio nalik igrački. Međutim, cestovni testovi bili su ohrabrujući, pa čak i bez stražnjeg ovjesa, stroj je bio upravljiviji i udobniji za vožnju od tradicionalnog motocikla.

Nakon javnog debija na milanskom sajmu 1946. godine, prvih pedeset se nije baš brzorasprodalo. Uvođenjem plaćanja na rate, prodaja je uzela maha.

Piaggio je 1947. godine prodao oko 2.500 Vespi, 1948. više od 10.000, 1949. 20.000i 1950. godine više od 60.000.

Najveća prodajna promocija ikada bila je Hollywood. Godine 1952. Audrey Hepburn je vozila Vespu Gregoryja Pecka u dugometražnom filmu Praznici u Rimu (Roman Holiday), što je rezultiralo prodajom od preko 100.000 primjeraka. Godine 1956. John Wayne je koristio Vespu kako bi se prebacivao sa seta na set. Marlon Brando, Dean Martin i zabavljač Abbe Lane postali su vlasnici Vespa. William Wyler snimio je Ben Hura u Rimu 1959. godine, dopuštajući Charltonu Hestonu da “napusti” konja i kočiju i jurca na Vespi u pauzama snimanja.

Vespa klubovi su se pojavili diljem Europe, a do 1952. godine broj članova Vespa Cluba u cijelom svijetu premašio je 50.000. Do sredine 1950-ih Vespe su se po licenci proizvodile u Njemačkoj, Ujedinjenom Kraljevstvu, Francuskoj, Belgiji i Španjolskoj; 1960-ih godina pokrenuta je proizvodnja u Indiji, Brazilu i Indoneziji. Do 1956. prodan je milijun, a zatim dva milijuna do 1960. Do 1960-ih, Vespa – izvorno zamišljena kao jednostavno vozilo u službi čovjeka – postala je simbol slobode i mašte, što je rezultiralo daljnjim povećanjem prodaje: četiri milijuna do 1970. i deset milijuna do kasnih 1980-ih.

Napravljena su poboljšanja u izvornom dizajnu i predstavljeni su novi modeli. Vespa 125 iz 1948. godine imala je stražnji ovjes i veći motor. Prednje svjetlo premješteno je na upravljač 1953. godine i imalo je više snage motora i restilizirani stražnji oklop. Dostupna je bila i jeftinija spartanska verzija. Jedan od najomiljenijih modela bila je Vespa 150 GS predstavljena 1955. s motorom od 150 cm3, dugim sjedalom i integriranim upravljačem sa prednjim svjetlom. Zatim je došao 50 cm3 iz 1963., a 1968. godine Vespa 125 Primavera postala je jedna od najizdržljivijih od svih.

Vespe su dolazile u dvije veličine, koje se nazivaju “veliki okvir” i “mali okvir”. Skuteri malog okvira dolazili su u verzijama od 50 cm3, 90 cm3, 100 cm3 i 125 cm3, a svi su koristili motor izveden iz modela od 50 cm3 iz 1963.godine, a skuteri velikog okvira su dolazili sa 125 cm3, 150 cm3, 160 cm3, i 180 cm3 Zapremnine 200 cm3 koristeći motore izvedene iz redizajniranog 125 cm3 VNA motora iz 1957. godine. Vespa velikog okvira evoluirala je u liniju PX kasnih 1970-ih i proizvodila se u verzijama od 125, 150 i 200 cm3 do srpnja 2007. Počevši od 1981. godine, bila je dostupna i verzija od 80 cm3. Piaggio je 2011. godine ponovno predstavio modele PX 125 i 150, s revidiranim motorom usklađenim s EURO3. Mali okviri evoluirali su u PK seriju početkom 1980-ih, iako su neki mali okviri u vintage stilu proizvedeni za japansko tržište tek sredinom 1990-ih.