Pojava prvog Tomosa sa oznakom APN4 započela je i sa prvom većom modernizacijom tvornice 1973. godine, kada je Tomos počeo samostalno proizvoditi šasije od prešanog lima. Zapravo, Tomos je i nešto ranije počeo testirati tu tehnologiju na Colibri modelima, ali se tek posle proširenja kapaciteta počelo sa ozbiljnijom proizvodnjom. Potreba za APN4 modelom pojavila se i kao potreba proizvede motocikl sa nožnim mjenjačem, za koji nije bila potrebna A kategorija.
APN4 je zapravo imao identičnu šasiju, prednju vilicu, amortizere i kotače poput Colibri T03 modela. Iako je šasija bila identična, ono što je odvajalo APN4 od Colibri T03 bio je agregat. Za potrebe APN-a korištena je mašina slična onoj koja je tada korištena u Colibri T14 modelu.

Cilindar i glava novog agregata konstruirani su da pruže manju snagu, a i karburator je bio manjeg promjera, odnosno 12 mm. Radna zapremina dvotaktnog agregata iznosila je 49 cm3. Agregat je bio u stanju razviti maksimalnu snagu od 2,5 KS pri 5.000 min-1. Maksimalna brzina iznosila je deklariranih 48 km/h. APN4 je koristio nožni mjenjač sa četiri stupnja.
Hlađenje agregata riješeno je prinudnim hlađenjem preko ventilatora koji se nalazi na magnetu. Paljenje motora i napajanje potrošača strujom riješeno je preko platinskog paljenja napona 6V i snage 17W. Na različitim modelima APN4 mogu se naći Bosch ili Iskra paljenja. Simetrično postavljene pedale su služile za pokretanje motora i ujedno kao mjesto za držanje nogu.

Paralelno sa APN4 izašao je i model APN4 H. Oznaka H predstavljala je skraćenicu od Hipi. Ovaj model odlikovale su bisage na bočnim stranama mopeda, kao i visoko podignut upravljač sa Domino ručicama, sjedalo sa blagim naslonom i mnoštvo
kromiranih dijelova.
Kasnije je Tomos nastavio sa unapređenjem Tomos APN4 modela. Sljedeća generacija APN4 dobila je moderniji upravljač, prednju vilicu, far i dodano je duže i udobnije sjedište. Pedale su zamijenjene klasičnim osloncima za noge. Na agregatu nisu vršeni zahvati u cilju povećanja snage i težina praznog vozila iznosila je 55 kg. Model APN4 koji je imao nešto malo veću težinu bila je verzija sa štitnikom. Rezervoar za gorivo imao je zapreminu od svega 5 litara, što je bio ograničavajući faktor ukoliko ste htjeli krenuti na dalji put, za koji je ovaj moped bio itekako sposoban.
Naročito atraktivna, ali i rijetka bila je verzija Tomos APN7. U principu se radilo o identičnom mopedu poput APN4, sa tim što je imao mnoštvo kromiranih detalja na sebi. Tomos APN7 danas je rijedak i tražen model.

Osim APN7, postojala je još jedna rijetka verzija APN-a koja je nosila oznaku Tomos PTT 77. Radilo se o verziji APN-a napravljenoj za potrebe pošte. Šasija, agregat, zadnji kotač i štitnik bili su identični APN-u sa tim što su na bočnim stranama dodani koferi. Ono što odvaja PTT 77 od ostalih APN verzija je prednja vilica, prednji kotač i far koji su preuzeti sa T15 SL, a dodani su i pokazivači pravca.
Tomos APN4 proizvodio se u raznim varijantama od 1973. do 1986. godine kada ga je zamijenio APN6.