Jedan od Tomos mopeda koji se najčešće viđao na ulicama svakako je Tomos Automatic koji se proizvodio u velikom broju verzija. Prvi Tomos Automatic predstavljen je 1971. godine. Nosio je oznaku A1. Tomos A1 nije bio potpuni proizvod Tomosa. Agregat je bio razvijen u Tomosu, ali je rama i dalje bila identična onoj koju je koristio Puch.

Ipak, to je bio prvi korak u razvoju Tomos Automatic mopeda koji će kroz svoju povijest proći kroz niz modifikacija i unapređenja. Agregat koji je Tomos razvio bio je jednocilindrični, dvotaktni, zračno hlađeni. Inženjeri Tomosa su zamislili da Automatik bude prilagođen korisnicima sa najnižom vozačkom kategorijom, prema tome radna zapremina motora nije smjela prelaziti 50 cm3, a maksimalna brzina ne smije prelaziti 48 km/h.

U skladu sa tim, maleni agregat isporučivao je 2 KS pri 5.500 min-1, a maksimalna brzina koju je A1 bio sposoban postići iznosila je svega 42 km/h uz težinu od 43 kg. Ne treba ni spominjati da se radi o modelu sa automatskim mjenjačem.
Tomos je nakon 1971. godine radio na unapređenju proizvodnje u tvornici. Konkretno unapređenje značilo je i proizvodnja šasija od prešanog lima. Tako 1973. godine iz tvornice Tomos stiže unapređena generacija Automatic modela koja je nosila oznaku A3.
Nova, modernija šasija donijela je i atraktivniji dizajn Tomos Automatic modela. Okrugli far, modernije ručke i upravljač, kao i sjedište sa odjeljkom ispod istog činili su da Tomos A3 bude i praktičniji moped.Dodana još jedna brzina u automatskom mjenjaču.

Na sljedeću verziju Tomos Automatica se čekalo sve do 1982. godine i pojave modela Tomos A3M. Zapravo radi se samo o osvježenoj verziji A3 koja je u ponudu izašla sa novim bojama. O čemu se tu zapravo radilo? Za vrijeme SFRJ nije bilo dozvoljeno podići cijenu za jedan isti proizvod. Budući da je inflacija napredovala, Tomos jednostavno nije mogao prodavati A3 po cijeni koja bi isplatila proizvodnju. Iz tog razloga su napravili par minimalističkih promjena i dali oznaku „M“ i tako u očima administracije dobili „novi“ model mopeda. Kasnije su dodavane oznake A3MS, A3ML itd…
Početkom 1986. godine dolazi do značajnih promjena, pojavljuje se po prvi put kockasti far, 12 volti struja, prednja vilica je modernija, zadnji amortizeri su otvoreni sa širokom oprugom i zamijenjen je Bing karburator sa Dellorto P14-12.
Rad motora je postao stabilniji, hladan start je bio lakši, a potrošnja smanjena.Te 1986. godine izlazi serija A3SL. Pored već spomenutih noviteta dodati su aluminijske felge i pokazivači pravca.

Promjena agregata tj. prelaz sa A3 na A35 dogodio se krajem 1988. godine. Sada se već radilo o potpuno redizajniranom Automaticu. Šasija je konstrukcijski ostala vrlo slična prethodnim generacijama modela, ali su ostale komponente zamijenjene. Prvo u oči upadaju moderno dizajnirane aluminijske felge sa pet krakova. Osim estetskog poboljšanja, aluminijske felge bile su jeftinije za samu tvornicu.
Uočljivi su i pokazivači pravca, zatim nova prednja vilica, ali i prednja maska fara koja je doprinosila agresivnijem izgledu. Generalno, kompletan A3SL upakiran je u jedan ljepši paket i sada se već zaista radilo o pristojnom motociklu. Drugačiji je i cilindar sa većim rebrima. Snaga agregata neznatno je podignuta, bar prema tvorničkim specifikacijama. Maksimalna brzina ostaje unutar zakonskih limita za kategoriju mopeda.

U stvarnosti, uz par modifikacija A35 je već itekako bio sposoban za postizanje brzina većih od 50 km/h.